Hrvatska vlada, nakon referenduma održanog 19. svibnja 1991., proglasila je razdruživanje od Jugoslavije 25. lipnja. Pod pritiskom međunarodne zajednice na tu odluku stavljen je tromjesečni moratorij.
JNA je od konca 1980-ih bila već potpuno u službi velikosrpskog programa i pod kontrolom Slobodana Miloševića. Svoju logistiku stavila je na raspolaganje velikosrpskim snagama u SFRJ. Na područjima Hrvatske gdje je postojala srpska zajednica, JNA i velikosrpski agitanti poticali su lokalne Srbe na pobunu i širili strah od novih hrvatskih vlasti, logistikom i oružjem pomagali pobunjeno stanovništvo u pobuni protiv Hrvatske. Pobunjenička djela pokazivala su terorističku narav - blokiranje prometnica, protjerivanje hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva koje je svo vrijeme pokazivalo odanost Hrvatskoj. U više navrata JNA je intervenirala protiv hrvatskog redarstva/snaga MUP-a kada bi ove reagirale na pobunjeničke akcije. Sve te akcije JNA bile su pod izlikom mirotvorstva.
Velikosrpske snage uvukle su se i u crnogorsko rukovodstvo te su uvukle i Crnu Goru u svoja nedjela, a njihova propaganda djelovala je i u drugim republikama i pokrajinama SFRJ s ciljem slabljenja položaja Hrvatske.
Domovinski rat
Snage JNA pokušale su prisilno zadržati Hrvatsku pod okupacijom i tako izazvale rat koji će kasnije postati poznat kao Domovinski rat. Mnogi hrvatski gradovi, pogotovo Vukovar i Dubrovnik, našli su se na udaru srpskih snaga.
Stotine tisuća Hrvata i drugih pobjegle su ili su protjerane s okupiranih područja i s graničnih područja sa Srbijom i Bosnom. Na mnogim je mjestima JNA prisilno istjerala stanovništvo (etničko čišćenje).
Hrvatski sabor prekinuo je sve preostale veze s Jugoslavijom 8. listopada 1991. Odlukom o raskidu državnopravnih sveza.
Vukovar, grad uz srpsku granicu, bio je posve uništen tijekom tromjesečne opsade, poznate kao bitka za Vukovar. Grad je krajem studenog 1991. godine pao u ruke JNA i paravojnih srpskih postrojbi koji su zatim smaknuli više od tisuću ljudi. Ipak, to je bio preokret u Domovinskom ratu. U toj bitci su srpske snage izgubile velik dio oklopnih snaga.
Strane su države počele priznavati Hrvatsku kao samostalnu državu. Još 1991. Hrvatsku su priznale Slovenija, Litva, Latvija, Ukrajina, Island i Vatikan. Njemačka, Italija i Švedska su koncem prosinca 1991. najavile priznanje. Polovicom siječnja 1992. Hrvatsku su priznale zemlje Europske zajednice, Efte i zemlje istočne Europe. Slijedilo je veliko priznavanje od strane arapskih zemalja. Nakon toga Hrvatsku je priznala i Rusija. Zadnji su, od svjetski značajnih zemalja, nekoliko mjeseci kasnije Hrvatsku priznale Izrael i SAD.
Došlo je razdoblje relativnog zatišja, a Ujedinjeni narodi uvodili su primirja između ukopanih neprijatelja postavljanjem snaga UNPROFOR-a. Na okupiranim područjima su, uz obilatu pomoć Srbije, lokalni vlastodršci proglasili t.zv. Republiku Srpsku Krajinu. JNA se povukla iz Hrvatske u BiH gdje je zatim počeo novi rat te su tijekom 1992. i 1993.. u Hrvatsku izbjegle tisuće izbjeglica.
Hrvatska je u nekoliko navrata oslobađala djelove svojeg teritorija. Koncem 1991. oslobođene su velika područja u zapadnoj Slavoniji, i time se spriječilo odsijecanje Hrvatske kod Virovitice. 1992. oslobođen je dio dubrovačkog zaleđa i zaleđe poluotoka Pelješca; u brzoj akciji oslobođena je Miljevačka zaravan, a u operaciji Maslenica, zadarsko i šibensko zaleđe; u akciji Medački džep oslobođena je okolica Gospića. Moćnici međunarodne zajednice priječili su i zaustavljali svaku hrvatsku osloboditeljsku akciju diplomatskim pritiscima i prijetnjama sankcijama.
Vojni sukobi u Hrvatskoj opet su se pojačali 1995. godine. U proljeće je operacijom Bljesak oslobođena zapadna Slavonija. Početkom kolovoza Hrvatska je pokrenula operaciju Oluja i munjevito oslobodila najveći dio okupiranih područja, dok je srpsko stanovništvo (oko 350.000) masovno pobjeglo u Srbiju. Par mjeseci kasnije rat je okončan Daytonskim sporazumom.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
JNA je od konca 1980-ih bila već potpuno u službi velikosrpskog programa i pod kontrolom Slobodana Miloševića. Svoju logistiku stavila je na raspolaganje velikosrpskim snagama u SFRJ. Na područjima Hrvatske gdje je postojala srpska zajednica, JNA i velikosrpski agitanti poticali su lokalne Srbe na pobunu i širili strah od novih hrvatskih vlasti, logistikom i oružjem pomagali pobunjeno stanovništvo u pobuni protiv Hrvatske. Pobunjenička djela pokazivala su terorističku narav - blokiranje prometnica, protjerivanje hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva koje je svo vrijeme pokazivalo odanost Hrvatskoj. U više navrata JNA je intervenirala protiv hrvatskog redarstva/snaga MUP-a kada bi ove reagirale na pobunjeničke akcije. Sve te akcije JNA bile su pod izlikom mirotvorstva.
Velikosrpske snage uvukle su se i u crnogorsko rukovodstvo te su uvukle i Crnu Goru u svoja nedjela, a njihova propaganda djelovala je i u drugim republikama i pokrajinama SFRJ s ciljem slabljenja položaja Hrvatske.
Domovinski rat
Snage JNA pokušale su prisilno zadržati Hrvatsku pod okupacijom i tako izazvale rat koji će kasnije postati poznat kao Domovinski rat. Mnogi hrvatski gradovi, pogotovo Vukovar i Dubrovnik, našli su se na udaru srpskih snaga.
Stotine tisuća Hrvata i drugih pobjegle su ili su protjerane s okupiranih područja i s graničnih područja sa Srbijom i Bosnom. Na mnogim je mjestima JNA prisilno istjerala stanovništvo (etničko čišćenje).
Hrvatski sabor prekinuo je sve preostale veze s Jugoslavijom 8. listopada 1991. Odlukom o raskidu državnopravnih sveza.
Vukovar, grad uz srpsku granicu, bio je posve uništen tijekom tromjesečne opsade, poznate kao bitka za Vukovar. Grad je krajem studenog 1991. godine pao u ruke JNA i paravojnih srpskih postrojbi koji su zatim smaknuli više od tisuću ljudi. Ipak, to je bio preokret u Domovinskom ratu. U toj bitci su srpske snage izgubile velik dio oklopnih snaga.
Strane su države počele priznavati Hrvatsku kao samostalnu državu. Još 1991. Hrvatsku su priznale Slovenija, Litva, Latvija, Ukrajina, Island i Vatikan. Njemačka, Italija i Švedska su koncem prosinca 1991. najavile priznanje. Polovicom siječnja 1992. Hrvatsku su priznale zemlje Europske zajednice, Efte i zemlje istočne Europe. Slijedilo je veliko priznavanje od strane arapskih zemalja. Nakon toga Hrvatsku je priznala i Rusija. Zadnji su, od svjetski značajnih zemalja, nekoliko mjeseci kasnije Hrvatsku priznale Izrael i SAD.
Došlo je razdoblje relativnog zatišja, a Ujedinjeni narodi uvodili su primirja između ukopanih neprijatelja postavljanjem snaga UNPROFOR-a. Na okupiranim područjima su, uz obilatu pomoć Srbije, lokalni vlastodršci proglasili t.zv. Republiku Srpsku Krajinu. JNA se povukla iz Hrvatske u BiH gdje je zatim počeo novi rat te su tijekom 1992. i 1993.. u Hrvatsku izbjegle tisuće izbjeglica.
Hrvatska je u nekoliko navrata oslobađala djelove svojeg teritorija. Koncem 1991. oslobođene su velika područja u zapadnoj Slavoniji, i time se spriječilo odsijecanje Hrvatske kod Virovitice. 1992. oslobođen je dio dubrovačkog zaleđa i zaleđe poluotoka Pelješca; u brzoj akciji oslobođena je Miljevačka zaravan, a u operaciji Maslenica, zadarsko i šibensko zaleđe; u akciji Medački džep oslobođena je okolica Gospića. Moćnici međunarodne zajednice priječili su i zaustavljali svaku hrvatsku osloboditeljsku akciju diplomatskim pritiscima i prijetnjama sankcijama.
Vojni sukobi u Hrvatskoj opet su se pojačali 1995. godine. U proljeće je operacijom Bljesak oslobođena zapadna Slavonija. Početkom kolovoza Hrvatska je pokrenula operaciju Oluja i munjevito oslobodila najveći dio okupiranih područja, dok je srpsko stanovništvo (oko 350.000) masovno pobjeglo u Srbiju. Par mjeseci kasnije rat je okončan Daytonskim sporazumom.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
![[Vrh]](https://2img.net/s/t/13/98/32/i_up_arrow.png){kind=icon}
